Ne znam šta bih pisala o Palestini. Na mrežama sam se okružila svakodnevnim podsjetnicima na te ljude i djecu tamo, jer ako nemam moć da pomognem i promijenim, najmanje što mogu jeste da ne dopustim sebi da zaboravim. I da dižem svoj glas dokle god da se čuo. Da šaljem svoje misli i molitve, i novac, u nadi da će doći do najpotrebitijih. I svaki dan se nadam najboljem, ali bojim se najgoreg. Svijet u kojem živimo slama srca svima koji ga imaju.
2 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
❤️🔥
Svi smo istomišljenici oko te teme na ovoj platformi, imam osjećaj da naše poruke ovdje idu u bezdan.
Ne znam šta bi promijenilo to stanje…neke evropske zemlje se kao oglašavaju, ali šta nam to znači… gdje je ona zabrana ulaska za cijelu naciju, koju prolaze Rusi atm. Njima su prebrzo zabranili ulazak s početkom rata. Šta je sa tim stvarima do kojih je stalo vodećoj klasi (bogatašima), znamo svi kako su se brzo skupile pare za Notre Dame jer je njima bogatašima stalo, što im ga ne zatvore u vidu ustanka… idk. Mislim da možemo više uraditi kao države umjesto oglašavanja pojedinaca. Prvo zabrana ulaska u dr drzave Izraelcima, pa evrovizija (lol), sport… iz svega ih isključit, pa onda zatvorit ove bogataške ekskluzive jer svi znamo da su i oni lobisti ovdje. Sto se neko ne usudi iz obližnjih zemalja pa dronovima ne baci pakete hrane… idk… (ah da Arape boli qrc). Imam osjecaj da mozemo ali da su svi odlučili biti performativni. Male ljude boli, ali se oni niti pitaju niti imaju mogućnosti, a ovi na vlasti od straha bune se samo kao izjasne da izbjegnu mogućnost većeg bunta…