Dva

Ja imam neki strah od onih službenika šalteraša. Bilo gdje. Mislim, nije to baš strah, nego, eto, neka averzija, uvijek jedva čekam da završim sve što ima veze sa šalterima i trudim se bit maksimalno ljubazna da me ne bi ujeli.

Razumijem ja te obješene face, razumijem im razloge, ne osuđujem, ali sam zato i sigurna da taj posao ne može raditi svako; treba osoba imati konjske živce. I moraju naučiti da se osmjehuju. Danas je teta na šalteru bila, zapravo, prilično ljubazna, sve mi je objasnila i riješila sam što sam trebala bez ikakvih problema, sve u roku, ali… mogu barem na "Dobar dan" odgovoriti uz smiješak. Pa, eto, ne moraju se ni smijati, nek me samo pogleda kada prilazim i pozdravljam. Sve mislim dograbiće me noktima iza onog stakla i oči iskopat.

Kladim se da moja averzija prema šalterskim službenicima vuče korijene od upisa na fakultet i prvog susreta sa studentskom službenicom kojoj nikad, nikad, nikad, nikad neću halaliti što je bila onako bezobrazna i što me onakvim seljačkim, glupim retoričkim pitanjem osramotila pred ostalim studentima.

***
Ne volim kad me zovu imenom. Ustvari, nisam navikla. Volim svoje ime, ali postoje neki ljudi koji me nikad ne zovu imenom, uvijek nadimkom, i onda kada mi se obrate pravim imenom ja sve mislim da sam neki belaj napravila. Neki me čak i u stvarnom životu zovu Morgana, i navikla sam se. Čak mi se sviđa, pa bude čudno kad me tako ne zovu.

13 comments » Write a comment

  1. Kad i meni neko ime spomene, znači da je il ljut ili sam ja negdje u nečemu pogriješio…

    Sa šalterašima ja uglvnom nisam imao problema (čitaj; moja faca psiholog sam slobodno se izjadaj, djeluje i na njih), i sa njima uvije fino iako sam se par puta pokačio s nekim jer su bili totalno neljubazni…

  2. Ja imam neobicni ime i kad nekom kazem kako se zovem, obicno cuju Selma, iako nije ni slicno tome :P.. A sto se tice teta na salteru, nisu bas nesto ljubazne, to im ne zamjerim, ali kad im dam licnu da upisu ime i jmbg, pa mi daju uplatnicu i ja vidim da je ime pogrijesno napisano, u nos bi joj je stavila, hehe. Ne znaju prepisati, svasta.

  3. E pa zato ja tim salterasima pridjem sa osmjehom na licu, jer znam da im je puna kapa ljudi koji postavljaju isto pitanje garant 50 puta na dan. I kako se ti postavis prema njima tako ce i oni odreagovati, ne pali im ta smrknuta faca kod mene..

    Ja volim svoje ime i volim kada me zovu mojim imenom. Say my name biach. :))

  4. Zlaja, haha, valjda što nekako ozbiljno zvuči 😀

    vronska, čuj, Zlajo 😀
    Ja bih te zvala Zlato, ako bih ti već davala nadimak. 😀

    Gošćo, hahaha, još zamisli da se i kakva crna mačka našla taj dan na putu, kuku tebi 😛

    patafta, pa da, takav dojam ljudi imaju…
    Uf, tebi onda zabavnije nego njima. 😛

    Dobojko, kod mene se slična stvar dešava s prezimenom, obično jedno slovo zamijene s drugim. 😀
    Hahaha, pa nisu one krive što ti imaš neobično ime. 😛

    marsovko, a i ja isto, ali kad nužda natjera, niko me ne pita. I onda obično stojim po pola sata, recimo ispred sudentske 😀
    Eh, da budeš sebi stavila nick Venera, npr. 😛

    Caligo, pa i ja im prilazim ljubazno i uglavnom se osmjehnem, i uvijek sam maksimalno ljubazna i sve bi me čovjek na ranu stavio, pravi sam melem… hahah 😀 ali eto, valjda ja naletim često kad im je loš dan. 😛

    O na, na what's my name 😀

    eight, hm… pa neee znam, doduše još mi jedan reko da bi mi bolje stajalo neko drugo ime, a ja se baš osjećam ko mirisni cvjetići jasmina. 😛
    M garant što me ne poznaješ. 😛

Komentariši