U slutnji jedne daleke daljine zaplela se crna kosa.
Dočekala rujna jutra, kupala je mlada rosa.
Jednog jutra kanu rosa na kose sivu vlas.
Pronio se iz daljine slutnjom bolan glas.
Ugasi se rujno jutro, a mjesečina po nebu se prosu.
Nikad više rosa mlada ne okupa crnu kosu.
Raspoloženja: Latika's theme i Yiruma – River flows in you
me like
tužno.
fin soundtrack za post, bytheway.
(you've got yourself a reader.)
trebas mi…hitno..
Frigi, hvala. 🙂
Anona, podsjetnici na prolaznost su, valjda, uvijek tužni.
Hvala i tebi, drago mi je. 🙂
Locka, tu sam ja evo, nema tebe…
i ja sam htjela divlje, pa se ozenio 😀
Zato sad ganjaj pitome, ko ja. 😛
Sad koliko je zrelo … bitno da taj stav pomaže. Pokušaj. Ništa izgubiti ne možeš. 😀
odično…napisano…:o)
Hvala. 🙂