Mi, Balkanci, smo posebna kategorija ljudi. Možda zato što ne poznajem dovoljno tuđe jezike i kulture, ali ja ne znam nijedan narod da ovako sočno psuje, da se nervira na sve i prijeti jebanjem majke i šakama i rastavljanjem od života na svaku sitnicu.
Ulica u kojoj je moja zgrada je jednosmjerna, a ispred moje zgrade je parking, pa, logično, ponekad, bude kraćih zastoja. Sinoć sam bila svjedok jednom takvom zastoju. Jedno auto se uparkiravalo, dva su bila iza, čekala da prođu. Kada se to auto parkiralo, ono iza njega nije krenulo 100 na sat odmah, te je vozač iza njega odmah počeo da trubi, jer tako to u Sarajevu mora. Ovaj kome se trubilo zakoči, otvori prozor i krenu da prijeti, te on će ovako, te onako, te hajde izađi, te si šupak i kreten, drž’, ne daj…
Tako, na očigled svih pješaka. Mene tačno nešto bilo stid stajati u njihovoj blizini.
Nije nimalo tajna činjenica da su sarajevski vozači, osim toga što su najgori i ne poštuju ničije pravo u saobraćaju do svoje, ujedno su i najveći šupci i papci, jer eto… nema adekvatnijeg izraza za ono što oni stvarno jesu. Ja ni u jednom gradu (a Boga mi ni na selu) u BiH nisam naišla na takav krkanluk u saobraćaju. I kao da izvuče ono najgore iz ljudi, čovjek se tada nasluša takvih uvreda i psovki da se postidi što prisustvuje svemu tome i sluša to. Mislim, valjda to tako građani rade; ja ne znam, ja sam seljanka.
Krenula ja jutros na posao, ista gužva. Neko nekome izliječe, neko se nekome ispriječi, zatvori prolaz, onako… uobičajeno sarajevsko, saobraćajno jutro.
Ide ispred mene babo* s curicom od neke 3-4 godine. Dok prolazimo, dva auta su stala i trube jedno drugome i vozači, naravno, jebu jedni drugima majke. Curica se okreće, poskakuje i na sve to se smije.
U trenutku kada treba da se pređe cesta, otac, vodeći curicu za ruku izlijeće ispred auta i prelazi kao da je sam na svijetu. Žena koja je vozila naglo koči i u nevjerici nešto gestikulira rukama, a otac (nabildani babo u uskoj majici s debelim vratom i debelim lancem oko vrata) govori kćerkici kako “teta hoće da je babo malo šakom spuca”.
Ja slušam i ne vjerujem.
Dobro jutro, Sarajevo!
Dobro jutro, Bosno i Hercegovino!
*Samoprozvani babo, oslovio se tako dok se obraćao kćerki. FGR 🙂
8 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
ja kao vozac mogu rahat potvrditi da sarajevski vozaci jesu najgori, a bar sam kroz pola Bosne redovno vozila… oni stvarno ni na kakva pravila ne paze, i tu je bukvalno snalazi se kako znas i umijes…
svi koji dodju iz Sarajeva govore da mrze voziti po istom, iako su dugogodisnji vozaci, i cude se meni kako sam se navikla na takvu atmosferu…pa morala sam
Pa da, ako ih ne možeš promijeniti, pridruži im se. To je tužna realnost, ne samo Sarajeva i BiH, nego čovječanstva.
Ne da te kritikujem, znam te, nego eto… tužno je što se čovjek mora prilagođavati ružnim stvarima.
Ja kao profesionalni vozac nemam zelje da vozim kroz Sa bas radi toga (nit cu ikad imati)…par puta sam dozivila taj saobracaj i fatala sam se za glavu od grozote.
ma nije da sam se pridruzila, nego prilagodila 🙂 sad mi je sasvim normalno npr kad furaju iz trake u traku bez upozorenja, naglo, iznenada, dok sam prije ludila na to 😀
dok ja, jos uvijek, svaki put kad zelim preci traku dajem signal…sta ti je ba, zenicanka sam ja 😛
Senjorita, eto, šta da ti kažem, kad ti imaš takvo mišljenje i kad ja kao pješak svjedočim tom neredu, sve čovjeku bude jasno…
Locka, haha, ma moraš da valjaš, nije meni momak džaba iz Zenice 😛
hehe, pravi primjer babe 🙂
Seljakluka kod nas nikad dosta 🙂
Ljudi vole da krse pravila, a nebi trebalo, bar ne u saobracaju.
Nije ni cudo sto toliko narod gine.
Zao mi je neduznog naroda, ni kriv ni duzan pogine dok mignes radi necije nepromisljenosti i nepaznje.