Smatram da s pravom imam, gotovo, konstantan osjećaj neprijatnosti kada čujem da mi neko hoda iza leđa. Posebno ako je to muškarac. Još ako (po mojoj slobodnoj procjeni) podsjeća na nekog pervu, imam svako pravo da paničim. A zašto?
Pa zato što mi se baš često dešavaju situacije gdje mi neki perverznjaci, slobodnjaci, frikovi i još neke kategorije prilaze, gledaju me dugo, posmatraju me dok hodaju pored mene, okreću se, ubrzavaju kad ja ubrzavam, unose mi se u facu…
Možda sam već spominjala jedan od posljednih takvih bliskih susreta creepy vrste, gdje sam primjetila da me lik posmatra u tramvaju, baš onako upadljivo, onda izlazi na stanici na kojoj sam i ja, ide mi iza leđa, ja ubrzam, on ubrza, ja usporim, on uspori, da bi me, kada smo bili malo odmaknuti od gužve, presreo, stao ispred mene i tražio da se upoznamo. Onako sve unoseći mi se u lice i ugrožavajući mi lični prostor. Da ne pričam da je dovoljno stariji od mene da mi je već neprivlačan samo zbog te činjenice, a na stranu sve druge njegove fizičke karakteristike i sam taj način prilaska (upada).
Danas idem kući i koračam neobično sporo za mene (inače hodam ko da me neko goni), tipkam poruku, i tako usporena vidim svojim razvijenim perifernim vidom kako neko dolazi sa moje lijeve strane, usporava i počinje da hoda uporedo sa mnom. Dignem glavu, kontam možda je neki poznanik, poznanica, jer imam slušalice u ušima, pa možda nešto govori, kad ono neki totalno nepoznat lik, spustio glavu onako kao da hoće da me pogleda odozdo u lice i ima neki jezivi osmijeh na licu. Samo sam ga hladno pogledala i prešla cestu. On se iste sekunde na peti okrenuo i otišao u suprotnom smjeru.
Ovakve stvari mi se dešavaju češće nego što je to normalno. Strah me je i mrzim, mrzim hodati sama noću i ulicama i predjelima grada koje inače ne poznajem dobro. Sva sam se stresla.
15 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
I ja se često istraumiram tako 🙂
Nabavi suzavac. Ja ga imam jer me istraumirala priča prijateljice kako ju je presreo perverznjak i tražio da skine gaćice…zamisli te traume. Sva sreća pa je neki čovjek osrednjih godina izlazio iz haustora u tom momentu i sva sreća pa je skontao da je neka ozbiljnija situacija
Sta si rekla tom liku koji ti je prisao?
Eh vala imas srece sa njima, pa moze li i jedan da te zaobiđe?
Alaj ne podnosim takve likove :/
Mir Tebi, moje poštovnje,
Da li si svjesna da ih sama u svoj život prizivaš.
Ako nisi misli na pozitivne osobe i one će ti se prikazivati.
A ovo:
“mrzim hodati sama noću i ulicama i predjelima grada koje inače ne poznajem dobro.”
Šta'š Ti tamo i što Ti to tržiš sama u te sahate?? 🙂
Svaku sreću, mir i doro Ti u sve dane života!, hn. 🙂
Možda djevojka radi do 11h naveče pa se silom mora vraćati sama noću ulicama. 🙂
Što moramo odmah: štaš tamo i šta tražiš sama? 🙂
Ja sam jedne prilike, u sred bijela dana znači, hodam preko onog mosta na Pofalićima prema trolejbuskoj stanici, vidim stoji čovjek i drži se za drvo i vidi se da mu nije dobro.
Onako malo se gega, i prvo što mi je palo na pamet jeste da je pijan :/ Međutim, onda mi padne na pamet moj otac koji ima bolest zove se “vertigo” a to u principu znači da mu u srednjem uhu nešto ne štima i najednom izgubi ravnotežu i baš ovako kad ga gledaš izgleda kao pijan i sjetim se kako njemu taksista sa štanda preko puta nije htio prići jer je mislio da je pijan.
I tako priđem ja gospodinu i pitam ga je li uredu, mogu li mu pomoći i kaže on, hoće samo da pređe preko ceste, do svoje zgrade. Ne osjeća se dobro. Kažem mu ja da ću mu pomoći i uzmem ga pod ruku i povedem preko ceste, nije se osjetio na alkohol pa sam kontala da nije pijan.
Kad smo došli do ispred zgrade on je meni pokazao svoj ulaz i ja sam ga dovela do ulaza i pomogla mu da otključa vrata, i tu sam ga već htjela pustiti, međutim on me uvukao sa sobom u zgradu i zatvorio vrata i krenuo da me gura prema podrumu. Srećom, dva minuta nakon nas, ušao je i poštar sa poštom.
Tako da, na pravdi Božijoj i u bilo koje doba dana, bilo gdje u gradu, ti se može desiti da te neki freak iznenadi. 🙂
Vozaj se autom.
Kakav suzavac, utoku nosaj!
Znam curu sa Anexa kojoj su tako dva lika prišla, nasilnički i sa namjerom, cura izvukla beretu, ovi pobjegoše, na Č.Vili su bili u roku od 30 sekundi 😀
Desava mi se slicno…
Nabaci madafaka facu da vidis kako ce da bjeze.
Joj Neunistva u pm ici ces ti sa mnom na samoodbranu, najezila sam se citajuci tvoj komentar, Boze sacuvaj manijaka, pa trebala si ga odvaliti da se vise nikad ne digne.
Moj brat ima djevojcicu od 13 godina, jako je lijepa. Cesto se sjetim kad mora kuci iz skole da dodje. Tvoj strah nije bezrazlozan. Vjerovatno svako od nas zna nekoga ko je inao neku vrstu slicnioh problema. Ja mislim da je sasvim opravdano da djevojke nose nesto za samoodbranu, ali da to koriste samo u krajnjoj nuzdi.
peper sprej u armi shopu kupi i bolje se osjecas. Provjereno. Ja vise nigdje bez toga ne idem.
Neuništiva, joj naježila sam se od tvog drugog komentara. Ne daj Bože… Nije ni čudo što si istraumatizirana. Ja danima poslije toga ne bih mrdnula iz kuće.
basicinstincts, katastrofa, da mi se tako šta desi, ne znam kako bih postupila. Tačno ću morati neku zaštitu nabaviti.
Senorita, tom što me pratio iz tramvaja? Rekla mu da nisam zainteresovana i krenula, a on za mnom pa pita imam li momka. Rekoh imam i žurim, i ubrzam da pobjegnem među ljude.
I ja se pitam kako to da privlačim takve frikove…
hajjenezir, ne znam kako ih prizivam, jer se ne oblačim izazovno, ne sijevaju mi dijelovi kože, ne buljim ljudima u oči, idem i gledam ispred sebe i držim se svog posla. Ne znam kako takvim ponašanjem mogu ikoga privući, osim ako nisam duboko zla osoba u sebi, pa iz mene isijava neka negativna energija koja privlači iste.
A što se tiče tvog drugog pitanja… ne sviđa mi se ta tvoja pretpostavka da ja hodam negdje u “neki gluhi sat”. Svi ti susreti su mi se dešavali usred bijela dana. Nekim nepoznatim ulicama moram hodati kada me tamo navede neka situacija, moraš nešto obaviti, kupiti, naći… x situacija. Sve ulice kojima se ne krećem svakodnevno, odnosno kojima se krećem vrlo rijetko, meni su nepoznate.
Navodim samo da bih se bojala hodati navečer, jer kontam da bi situacija bila mnogo gora. Osim toga, mrak zimi, recimo, pada oko pola 5, 5, a tada se obično vraćam s posla…
Mir i tebi. 🙂
tramvaj, vozala bih se ga da imam.
Kuuler, ahaha, kraljica! Zapamtiće je definitivno. Biće, ej, ima jedna mala, tako i tako izgleda, ne prilazi joj ako ti je život mio. 😀
Carolina, žao mi je što se u tom pogledu razumijemo…
boemice, smrknem se uvijek, ali valjda nisam dovoljno strašna, ahaha.
Hajmo mi sve na kurs samoodbrane. 🙂
ne kontam te ba, nadam se da nikad neće doći u sličnu situaciju kao ja, posebno tako mlada, ne daj Bože. Treba definitivno imati nešto uz sebe ili, kako Boemica predlaže, ići na samoodbranu.
Alaska, moraću baš. Dao Bog da ga nikad ne moraš upotrijebiti.
Pusti priče da privlačiš ikoga svojom “negativnom energijom” ili bilo čime. To su toliko retardirani komentari i na nivou da je za silovanje kriva žena kojoj se to desilo.
Ja sam jedno vrijeme radila noćnu smjenu i nekad mi se desilo da ranije završimo i u tri ujutro se moram vratiti kući. Nisam htjela da idem taksijem i jednostavno sam pješačila preko pola grada, u ta “luda doba” kako ovdje neko prokomentarisa. Srećom nikad mi se ništa nije desilo i veće sam neugodnosti znala doživjeti u podne na sred Čaršije, ali evo i da mi je neko prišao i napao me, prvo bih podavila sve one što bi zaključili da je to moja krivica jer sam hodala “u neka luda doba.”
Znam da je nekima teško to prihvatiti, ali prema današnjem ustrojstvu BiH države, žene su i dalje ravnopravna ljudska bića sa jednakim pravima da se kreću kad hoće, gdje hoće i kako hoće, pa i u odjeći u kojoj hoće, dok god nisu gole, a kome se to ne sviđa, ima adekvatnijih lokacija za živjeti pa neka se tamo goni. 😀
A sad što se tiče tvoje situacije, stvarno je grozno i vjerujem da te bilo strah i da si se osjećala neugodno. Nisu džaba žene u Americi pisale molbu normalnim muškarcima da se normalno ponašaju, jer određene geste, ma kako se činile romantične, ako su upućene nepoznatoj ženi, mogu se protumačiti sasvim pogrešno, navaljivački i s razlogom, s obzirom na statistiku koliko žena svake minute bude napadnuto, iz ovih ili onih razloga. Jednostavno je činjenica da je ovaj grad postao dobrim dijelom grad luđaka (kao psihički nestabilnih ljudi sa nekim nedijagnosticiranim neurozama i psihozama), seljaka (kao bezobraznih, nekulturnih pljuvača ceste, zagađivača zraka i bacača otpada) i perverznjaka (i ne u pozitivnom smislu, nego drito udareno u glavu i bolesno). Sve spomenute kategorije se mogu kretati slobodno, i njih niko ne pita i nikome se ne pravdaju što su takvi, niti ko brine za njihovo mentalno stanje, ili gdje se kreću, što se kreću i koga i na koji način pri tome izmaltretiraju.
Kako sve navedene kategorije neće još dugo niko ni pomisliti da prekontroliše i hospitalizira ako je potrebno, ili makar makne sa ulice, normalnom čovjeku je jedino preostalo da se naoruža živcima, tolerancijom i nečim konkretnim za one odvaljenije varijante budala.
Ma bila sam malo ironična, naravno da ne vjerujem u to. Ni ja ne mogu da vjerujem šta sve ljudi pišu, samo nastojim da se suzdržim od bezobrazluka.
Znala sam prije nekoliko godina i ja da se vraćam sama kući iza ponoći (rospijetina jedna :D), samo sam nekako bila opuštenija i nisam ni razmišljala o tome da li će mi se nešto desiti. Možda mi se čini, ali kao da je grad bio sigurniji ranije.
A baš tako kako kažeš… kako ja mogu znati da on hoće samo fino da se upozna, kad me presretne na sred ulice sa nekim uvrnutim izrazom lica ili direktnim, ličnim pitanjima. Da mi je polovica od tih iskustava bila ugodna, možda ne bih ovako razmišljala.
Još samo da mi šerijatska policija počne prilaziti da me pita što mi se vide noge i da me optuži da sam kriva što izlazim iz kuće bez muža. 😀