Rijetko mi se desi da sanjam nešto predivno i da se onda budim duboko razočarana jer je to bio samo san. Pošto ionako ne spavam ovih noći, sada sam kunjala neka dva sata. Sanjala sam nešto što vjerovatno nikad neću doživjeti, barem ne na taj način. I u snu sam, kao, sumnjala da sanjam i kofole sam se budila dvaput da provjerim sanjam li. U snu nisam sanjala. Budila sam se da kažem svojoj Locki da je došao i taj dan. Nisam mogla da dišem od sreće. Htjela sam da cijeli svijet zna. Sestra je bila sretna zbog mene, sladoled se topio, u njemu je bila potrebna praznina. Trebalo je da bude onako… po naški.
I onda sam se stvarno probudila.
Sve mi dođe da odem provjeriti, još jednom, je li to bio samo san, ali ne bih da se razočaram i na javi.
Uh…
Dobra pjesma 🙂
Mnogo, mnogo, mnogo, mnogo. 🙂
Baš me zanima šta si sanjala … 🙂
Meni se to često dešava, i nekako mi takav san uspije pokvariti cijeli dan… i vječno ih se sjećam, valjda što se čovjek duboko razočara kad ne bude ništa od toga… 🙁
Lijep je bio san, divan, al ipak nije za javnost bloga. 😀
Ali da mi je pokvario dan, jeste. 🙁
Nekad ne znam da li sanjam,
nekad ne znam sta je stvarnost
ja sam hteo tacno takvu
to je cudna podudarnost
tacno takvu – ma ozbiljno vam kazem.. 😛
Je l’ to Balaš? 😀
Odlična pjesma. Odličnaaa ! 🙂
Da, da. 😀
Jeste 🙂
A sa ovom pesmom si me kupila! 🙂