bućkuriš

Najbolja stvar koju sam jednom, sasvim slučajno, uključila je no disturb mode na mobitelu poslije 22h. To slučajno mi se svidjelo, pa se pretvorilo u namjerno. Mislim, čaprkam ja još uvijek po telefonu i u ta doba, ali ne iskaču nikakve notifikacije i ne osjećam grižnju savjesti ako sam vidjela nečiju poruku, a nisam odgovorila, jer ovako ih i ne vidim. Inače, mene živu pojede kad vidim da je neko pisao, a ja nemam kuveta odgovarati, pa to kao stoji, a ja ne mogu da stoji, a ne priča mi se… I need help. Razmišljam da pomjerim granicu na 21h, […]

you think you're so special…

Žene su dosta dobre u čitanju signala i znaju, uglavnom, prepoznati kad se nekome sviđaju, primjetimo kako nas gledaju, kako s nama pričaju. Ako kažemo da ne znamo najčešće se pravimo lude jer – ne zanimaju nas na taj način. I to je sva poenta i kraj priče, sve dalje što kažemo je čista laž. Ako me ne zanimaš na taj način, sva priča o tome kako nisam spremna, kako mi treba prijatelj, kako ovo ili ono je njesra, jer da mi se sviđaš, sve bi prošlo. Smijat ćemo se svakoj glupoj šali, divit ćemo vam se, idealizirati i opravdavati […]

Summer of 2013

Jednog ljeta, mislim da je to bilo 2013., otprilike, možda i 2014., nisam više sigurna, sestra me pozvala na more u kuću svog prijatelja s faksa, u jedno selo na Korčuli, blizu Vele Luke. Gradina se zove, koliko se sjećam. Ona je išla s tadašnjim momkom, bio je taj dečko čija je kuća, još jedan njihov prijatelj i ja. Nas pet je spavalo u toj kući, ali tokom boravka tamo družili smo se s nekom ekipom koja je živjela tu, još dvije djevojke i momak jedne od njih. Poziv je došao slučajno, nisam prethodno poznavala nikog od njih, čak ni […]