Nekategorisano

Ništa me iz cipela ne izbacuje više nego neodgovornost. Da budem preciznija, ne odgovaranje na pozive, poruke, kašnjenje i sl. Imam tu jednu, nazovimo, kolegicu koja je, prije svega, majstor kašnjenja. Ja ne tolerišem kad mi neko kasni duže od 5 minuta, a da mi se ne javi. 10-15 min u vrh glave, ako se javi da kasni, i to kad sam dobro raspoložena. Sve iznad toga smatram čistim bezobrazlukom i nepoštivanjem tuđeg vremena. Najgore od svega je što ja nisam tip osobe koja će ispaliti rafal optužbi na osobu koja to radi, nego gutam one metke huje u sebi […]

Dan ima miris nedjelje. Jedne nedjelje u oktobru, s maglom navučenom na vrhove okolnih brda, isparavanjima kuhanja i krčkanja supe. Srijeda s imenom Nedjelja nosi čarape i preveliku majicu s kosom pokupljenom u neurednu punđu, mehanički gleda filmove ispod pokrivača i utapa se u svojoj melanholiji lažnog vremena u krivo doba, opterećena iznova istim stvarima, svaki put kad izgubi kalendar. Podsjeća me na mene.

U dodiru je ruku. Ona prva iskra kada znam hoće li se zapaliti plamen. Buđenje je u dodiru ruku, onih uspavanih leptira u mom stomaku. Napetost i slatka nervoza kada se pitam hoće li tvoj mali prst potražiti moj na zadnjem sjedištu taksija ili u gužvi, među stotinama ljudi kada je preglasno da pričamo. U dodiru je ruku energija koju mi prenosiš, a koju sam ti naslutila u pogledu. Kad ti pružam komadić čokolade, pa tvoji prsti okrznu moje, u slučajnom milovanju moje ruke vrhovima tvojih prstiju kada džentlmenski preuzimaš moj kišobran dok se stišćem uz tebe. U obliku tvog […]