Gruß aus Wien

Dok sjedim u čitaonici sestrinog studentskog doma u Beču (i kontam kako naši studenti u BiH nikad neće imati ovako gotivne domove), maštam o tome kako bi bilo da sam ja svoje studije završila na ovakvom mjestu. Prisjetih se serije Felicity i moje vječite želje da živim i studiram u onakvom okruženju. Sada bih potpisala ići u Čemeriku i ponovo proživjeti studentske dane, ali samo pod uslovom da bude ko na seriji. I gledam sestrin dom… da, skoro je kao na seriji. Sinoć sam upoznala svoje prve Bugare ikad i sa tom informacijom dečki su se potrudili da se ne […]

.

Sa izuzetkom kada to sama poželim, nema dosadnije dosade nego biti sam sa ograničenom mogućnošću kretanja. Da nisam doživjela, ne bih vjerovala da ležanje i lijenost mogu da bole, pa iz svega toga proisteklo je nešto produktivno, i nadasve začuđujuće, za mene – počela sam da vježbam. Bojim se da sam ovom samohvalom vijek trajanja moga vježbanja skratila, odnosno da sam se urekla, ali ću da stisnem i zajebem samu sebe, pa ispunim zadati cilj. Ima da se za dva mjeseca volim što sam ustrajala. K tome još, počela sam da pazim na ishranu. Kada čitam ovo što pišem, ne […]