Tough love

Između nekih predmeta i mene postoji posebna veza. Nesvakidašnje privlačna, nekad bih rekla – neraskidiva. Najčešće tu vezu ostvarujem sa štokovima, kaučima, ili da budem preciznija, ćoškovima svih predmeta. Vjerovatno neka neispitana gravitaciona sila koja me privuče tim predmetima iznenada i naglo. Dokaz tome je vječno udubljeni nokat na malom prstu na nozi – od siline udara zauvijek je promijenio oblik. Ljubav bi trebala da bude nježna, ne bi trebala da rezultira modricama. Toliko sam navikla na “tough love” između nas da više i ne jaučem kad se sudarimo. Bude više onako: “Meh, opet…” Danas sam se sudarila sa štokom […]

Untouchable

Ne mogu da se sjetim da li sam ikada u životu imala nepogrješivi osjećaj sigurnosti u nešto. Kao neko šesto čulo, predosjećaj nadolazećeg događaja. Znam da sam često mislila da sam u nešto sigurna, ali kada biste me pitali jesam li, zaista, 100% sigurna i da li bih mogla dati ruku u vatru kao potvrdu toga – oklijevala bih, kao da sam se bojala da bi potvrdom sigurnost iščeznula. Zapravo, istina bi bila da sigurnost, kao takva, nije ni postojala. Apsolutna sigurnost daje spokoj. Činjenica je da u životu ne možemo biti sigurni, gotovo, u vezi ičega. Čak ni u […]

Nerviranje srijedom

Može li neko da mi objasni fenomen pogrbljene modne blogerke? Mahom sve imaju taj pogrbljen stav, nepravilno držanje tijela, ramena uvučena prema naprijed, kao da vreću cementa nose na leđima. To treba da je seksi? Na temu bezobrazluka i nedostatka kulture – je li toliko $#%&!$% teško sačekati da se prvo IZAĐE iz tramvaja, pa da se onda krene ulaziti jedno preko drugoga? Čovjek bi i zanemario što neće (kada već i čekaju svoj red) da stanu sa strane da ne moraš rukama praviti prolaz kroz gužvu, samo da hoće da sačekaju! Neće tramvaj nigdje otići dok svi ne uđu, […]