Nekategorisano

“… Ja sam jedino sposobna zbrajati život, dok tako prepun ne postane nepodnošljiv, odveć snažan, i raspršujem se u krizama histerije, u milione komadića, zbog prevelike količine života… Prava je patnja živjeti u “unutrašnjosti života”… neko bi me morao učiniti nesvjesnom. Ubiti me. Učiniti me neosjetljivom, nemoćnom. Dijelovi mene morali bi umrijeti, ali ja sam sve dobro zaštitila od umiranja. Moj dnevnik ključa od života, preplavljen je stvarnošću, puca od topline.” – Anaïs Nin

Zanima me kakav bi osjećaj bio da sam jedna od onih ljudi koji misle da su bitni svima i da su njihovi životi svima zanimljivi. To su oni ljudi koji pričaju o sebi i kada ih ne pitate ništa, i pričaju s takvom slobodom i ushićenjem kao je da to baš ona informacija koja je vama tog dana falila da se sve kockice slože na mjesto. Ja sam vazda imala taj… pa, problem da mislim kako smaram ljude oko sebe pričom o sebi, te sam stalno nastojala da svoje sreće i nesreće skratiti ne bih li, ne daj Bože, koga […]

Već dugo se osjećam diskriminirano usljed novih modnih trendova. Djevojci moje građe jako je teško naći pristojan komad odjeće u kojem neću izgledati kao neka prodavačica ljubavi pored neke magistrale ili čak kao trudnica, a možda i vreća krompira. Na stranu da stavim to što je uobičajeni konfekcijski broj 32 ili 34 i što se treba pošteno oznojiti za jednu 36icu ili, ne daj Bože, 38icu u kojoj ću izgledati kao da nosim ono što stvarno odgovara mojoj veličini. Ne krivim modu za velikodušnost Majke prirode u određenim dijelovima moga tijela, ali se pitam da li su modni diktatori upoznati […]