Nekategorisano

Ovo je trenutno parfem mog života. To je to, otkrila sam svoj miris. Želim ovako da mirišem do kraja života ili barem dok ne pomirišem nešto bolje. Sama sebi mirišem na čisto, na oprano, na svježe.

Ne razumijem ljudsku sklonost da se tragedije romantiziraju. Štaviše, zgražavam se nad svim onim tekstovima napisanim u poetičnoj formi, reelovima s tužnjikavim pjesama uz te tekstove, koje ljudi pišu, imam osjećaj, sve samo radi pokojeg lajka. Ne moramo sve opisati iz svog ugla, ne mora se sve “opjevati”, ne mora se uvijek upirati prstom i tražiti krivac iza tastature, to nikome ne pomaže. Meni u tome nema nikakvog dostojanstva. A bolje da ne počinjem o Srebrenici i zamrznutom gradu u ljeto… Nije se ništa zamrznulo, ljudi su mučki ubijeni. I svi smo svjesni da nam svima svaki dan može biti […]

Ošišam se nekad prije dvije-tri godine. Odrežem kosu na bob, iznad ramena, bude mi super prvih sedmica i onda jedva čekam da poraste. Ali, da mi poraste ono do pola leđa. To, naravno, traje barem te dvije godine. I dočekala sam ja to, narasla mi kosa dovoljno da mogu reći da je duga. Eh, onda skontam kako mi je takva naporna za feniranje i uvijanje, jer s kraćom je to lakše, pa neki dan odem i ošišam je tačno do ramena, a to mi je onako najgora moguća dužina. Ali, kažem da mi je odreže tako jer sam vidjela tu […]