Nekategorisano

Čitajući Selinin post o njenom odlasku u Brisel, nisam mogla da se pomalo ne rastužim i ne sjetim sestre koja je prije dvije godine otišla u Beč. (Sretno, Selina! Znam da će sve biti u redu, ubrzo, jer tako mora. Samo hrabro naprijed! :)) Prije nego što je otišla, nisam se nešto pretjerano uzbuđivala oko toga. Bila sam svjesna da ide, da ostaje dugo, da se nećemo više viđati kao prije (prije toga smo četiri godine nas dvije živjele zajedno, same), ali nisam bila tužna kao roditelji i to me, iskreno, pomalo i zabrinjavalo. Počela sam da sumnjam da nismo […]

Uvijek sam govorila kako najviše volim biti sama sa sobom. Nikad mi nisu bili potrebni ljudi da bih se osjećala sigurno i ispunjeno, jer biti sam i biti usamljen i nije isto. Znala sam biti usamljenija sa pogrešnim ljudima pored sebe. S druge strane, vrlo često, vrlo loše iskorištavam tu svoju samoću. Koliko god volim taj osjećaj spokoja i rahatluka kada ne moram ni s kim da razgovaram, toliko mi moje misli znaju biti najveći neprijatelj i u toj svojoj samoći redovno sam tražila nešto što bi zaglušivalo moje uporne misli. Morala je to biti muzika, film, knjiga, uvijek neka […]

Navikavam se na to da ću od sad, pa nadalje vazda biti hronično umorna i nenaspavana. I nemam toliki problem s tim, više volim biti umorna i zauzeta bilo čime, nego odmorna i sa toliko slobodnog vremena počnem da stvaram nove svjetove od razmišljanja. Ionako previše analiziram. Sjetim se onda mojih najdražih ljudi koji su umorniji od mene i kažem sebi “hvala Bogu, nemam se na šta toliko žaliti”. Ja bih radije da su oni manje umorni. Opet na kraju dana imam uspomenu da je sačuvam, čak i onako umorna, za razliku od onih dana kada od viška slobodnog vremena […]