Primjetila sam da ljudi svoju ogorčenost i nezadovoljstvo životom vrlo često, drsko i direktno projektuju na druge ljude. Nisam sigurna rade li to namjerno po principu “ako je meni loše, neka bude svima i neka svi to znaju, jer mrzim sretne ljude i odoh im pokvariti dan” ili to čine nesvjesno, s obzirom da im je cijelo biće obuzeto tim negativnim osjećajem i nisu ni u stanju da osjećaju, a samim time i odašilju išta pozitivno i lijepo. Što je tužno, zaista. Treba onda ima strpljenja s takvim ljudima i znati prepoznati odakle dolazi njihov bezobrazluk i naučiti razumjeti da […]

… there were monsters beneath our bed and we were scared until we taught them all to sing, and then we had a laugh instead…

Ovaj post “šta sam, da sam” sam pisala prije 2 godine, ali sam ga i obrisala. Nemam ništa za pametno i inspirativno pisati večeras, a i moje želje nisu iste kao prije 2 godine. Ljuta sam na huligane bez razloga, na krkanluk i seljakluk u glavnom nam gradu, ljuta sam na ljude kojima smeta sve što je tuđe, a da je pri tom ispravno, sretno, lijepo, potaman, pa oni odluče da tako ne bude, jer, eto, može im se. Moraš biti duboko nezadovoljan sobom ili ne biti sav svoj da ti smeta nešto što ti ničim me ometa bivstvovanje. Nejse… […]

Divan i sunčan dan

Mi, Balkanci, smo posebna kategorija ljudi. Možda zato što ne poznajem dovoljno tuđe jezike i kulture, ali ja ne znam nijedan narod da ovako sočno psuje, da se nervira na sve i prijeti jebanjem majke i šakama i rastavljanjem od života na svaku sitnicu. Ulica u kojoj je moja zgrada je jednosmjerna, a ispred moje zgrade je parking, pa, logično, ponekad, bude kraćih zastoja. Sinoć sam bila svjedok jednom takvom zastoju. Jedno auto se uparkiravalo, dva su bila iza, čekala da prođu. Kada se to auto parkiralo, ono iza njega nije krenulo 100 na sat odmah, te je vozač iza […]