Ćao, ćao, ja sam iz Bosne

Čitam na FB kako jedna djevojka piše o tome kako ljudima ne govori da je iz mjesta odakle su joj roditelji i gdje je išla u školu, nego iz mjesta u kojem živi 7 godina i gdje su se za nju desile prve velike, bitne stvari. Odmah sam se pronašla u tom njenom statusu. Iako, kada me ljudi pitaju odakle sam, kažem da sam iz Doboja (ili ako poznaju tu regiju, još više preciziram), istina je da tamo ne živim više od 10 godina. Više od 10 godina tamo idem svakih mjesec, dva ili više da posjetim roditelje, nisam tamo […]

Zimska maštanja

Subotnje je popodne, a može biti i nedjeljno, i ljeto još nije spržilo zrak svojom žestinom. Početak je mjeseca juna, turisti još uvijek nisu preplavili grad i neobično je tiho za to doba dana. Nosim samo tanku haljinicu i ležerno prebačen pulover preko ramena. Stopala mi se raduju sandalama dok svježi vjetrić pirka između prstiju i ispod haljine. Sjedimo sami ispred jednog usamljenog kafića, sto i stolice su na trotoaru, ali ne smeta, jer nema prolaznika. Pomalo pričamo, pomalo gledamo u daljinu i šutimo, dok udišem miris grada u rano ljeto i zalutali dah zelenila iz obližnjeg parka. Osjetim sunce […]

Kao kofol

Moram priznati da sam mnogo rahatnija otkako sam prestala da čestitam rođendane i Nove godine ljudima s kojima ne pričam u toku godine. Nije da je to meni predstavljalo neki teret ili obavezu, ali smara me pomalo to glumatanje iz kurtoazije, kada nas, mora se priznati, i nije baš briga za ljude s kojima nismo u kontaktu. Mene barem nije. Totalno sam ravnodušna, pa im ravnodušno ne čestitam ništa. Jedan od razloga što mi je zid na Fejsu zaključan je i taj. Kome je zaista stalno, čestitaće porukom, sms-om, nazvaće… Nisam se jednom uhvatila u situaciji da mi bude mrsko […]