‘Načiii…

Ne možeš ponedjeljkom ući na Fejsbljuc, a da ti neko ne spojla i ne ukaki Game of Thrones. A ja se baš ono trudim da ne ulazim tako često. Mislim, i ne trudim se, ne ulazim, al’ eto, čim uđem, dočeka me neki pametnjaković da nešto brže-bolje komentariše. Ili oni glupi Ameri, hajd što spojlaju u tekstu koji objave, nego ono u naslovu opiše čitavu seriju, dešavanja i boju krvi koja je u toj epizodi frcala. Nek se samo nađe neko pametan pa mi kaže: E, pa nemoj ulaziti, bla, bla kenj. Joooj, samo čekam priliku da ja nekome uspojlam […]

gah

Ne dešavaju mi se često dani kad se budim umorna i teška kao da me nešto pregazilo, i puna neke tjeskobe. Tada mi je potrebno samo da ležim u mraku, da ne pričam i da ne radim ništa. Danas sebi to nisam mogla priuštiti, a šugavo vrijeme je samo doprinijelo ovom (ne)raspoloženju. Teška sam ko crna zemlja i samo jedva čekam da svane sutra.

Hej, evo 11. godina…

U gostima kod Bo na blogu spomenuh Šefi, profesoricu geografije iz srednje, pa mi nešto bi drago kad mi pade na pamet, iako je u srednjoj radila sve što jednog profesora kvalifikuje da bude omražen kod učenika. Šefika se nikad nije udavala (kao ni moja razrednica, barem dok je moju generaciju vodila), pa se to uveliko odražavalo na njenom (njihovom) ponašanju. Možemo se mi lagati i govoriti kako prisustvo, odnosno odsustvo osobe suprotnog spola u našem intimnom, bliskom životu ne igra nikakvu ulogu, ali osim toga što nas društvo stigmatizira ukoliko nakon 30te ostanemo single (and ready to mingle), mnogi […]