Nekategorisano

Reče mi neko da pišem o veselim stvarima. Pa evo jedan veseli post. VESELOOO!!!  

Ugledavši svjetionik na nekoj od slika koje sam danas gledala, sjetih se kako se ja ustvari pomalo bojim svjetionika. Asociraju me na nešto hladno, daleko, mračno, mrtvo, usamljeno, sablasno. Dakako, to sve navečer, kad su funkcionalni, a onaj svjetioničar sjedi gore sam, ko Zlatokosa na vrh kule, i sluša radio dok vani oluji. Pa onda se pokvari ono svjetlo, a brod se nasuka ili sudari sa stijenom. I onaj vjetar zviždi, a on sam bez žene (žene su nesreća na brodu, pa tako bih ja rekla i u svjetioniku. Možda je i doveo neku, pa mu se ono svjetlo pokvarilo), […]