Over the hills and far away

Bilo je nečeg posebnog onog dana kad sam trčala da ne zakasnim, sa haljinom u rukama, da se ne spotaknem, sa kosom boje gavrana, usana boje krvi i upitnih pogleda. Bilo je nečeg magičnog u spoznaji da ću samo taj dan biti takva i nikad više. Ostavih te noći sva pitanja u sehari, neka da ih ne otključam do danas, jer ma kako lijepa bila, ta noć nikad nije mogla dati sve odgovore. Poželim često osjetiti se ženstvenom kao te noći, poželim nositi raskošne krinoline. Danas su djevojke zaboravile šta znači biti žena.

“Nije najgore što sve prolazi, nego što mi ne možemo i ne umijemo da se pomirimo sa tom prostom i neizbježnom činjenicom.”

Zar tako lako, polako je sve uzeti? A šta ako ti ja šapnem sad neke reči koje nikad nisi ti čuo pre, koje te probude i podsete da možda mi po neki put šapnemo sve one reči koje nikad nismo pre govorili hajde spavaj sad možda i nađem te u snu.