Nekategorisano

U njima je sve uvijek isto. U njima sjediš nedaleko od mene i gledaš me pogledom ispod obrva, smiješ se i uvijek šutiš. I uvijek izgledaš kao da ćeš zaustiti da nešto kažeš, ali naravno, nikad ništa ne kažeš. I smiješ se. Smiješ se tako i toliko da to počinje da me nervira. Zajeb'o si Mona Lizu, nerviraš me, nerviraš me… Ponekad ti priđem toliko blizu da bih te mogla poljubiti, i ti me pustiš, još uvijek sa istim iritantnim osmijehom, i taman kad ti budem nadomak usnama, ti se nasmiješ još više i uzmakneš. Nerviraš me. Po cijelu noć […]

Zašto ljudi daju prednost ponosu nad ljubavlju?

Ima onaj jedan pokret rukom zbog kojeg izgledaš izgubljeno, dok stojiš pred svima koji od tebe očekuju da budeš pametan. Nikad nisi ispunio njihova očekivanja. Nikad nisi bio izgubljen, ali si im dopustio da te zbog tog pokreta ruke ocjenjuju oni koji znaju manje od tebe. A ja sam te posmatrala i šutila. Valjda sam gledala kroz tebe. Ova pjesma se sluša glasno.