Nekategorisano

Dosadi pretvarati se da je sve u redu. Smori smijati se da te niko ne bi pitao što se ne smiješ, smori stalno sebi ponavljati kako moraš misliti pozitivno, da će sutra biti bolje, za jedan dan je dalje, dalje je, dalje, dalje… Umori traženje izgovora za svaki zamišljen pogled, umori čekanje da prođe i izmišljanje dobrog raspoloženja u procesu. Iscrpljujuće je svaku noć zaspati u isto vrijeme, na istoj strani kreveta, sa istom mišlju u glavi, sa istom pjesmom u ustima, sa istim pogledom na prozor i jednakim trncima u tijelu na zvukove vani. Ipak, sutra opet bude ista […]

Evo najmanje pjesme! Manja je od zrna maka. U njoj je jedan osmijeh i pismo za jednog dječaka. Ako znaš ko ga šalje – što da ti pričam dalje. Ako ne znaš ko šalje – šta te se tiče dalje. M. M. A.

Nije problem platiti kredite, ali mi kamata otkida dio po dio razuma, jer zbog grižnje savjesti plaćam i tuđe. Niko više neće lihvariti nad mojim srcem. Neće više. Puna mi je kapa seljačina i njihovih poganih jezičina što zbog lijenosti nemaju pametnijeg posla nego lajati na druge.