Nekategorisano

OVAN: Bože, molim te, daj mi strpljenja, ako može odmah. BIK: Bože, pomozi mi da prihvatim promjene u životu, ali ne moraš da žuriš, jer upravo spremam večeru. BLIZANAC: O Bože, ili možda boginjo? Gdje si? Ko si? Koliko vas zapravo ima? Kome da se ustvari molim?! RAK: Bože, molim te, dok sam na putu, čuvaj moju mamu, moje prijatelje, moj stan i moju zemlju. LAV: Bože, kladim se da si ponosan što sam upravo ja tvoje dijete! DJEVICA: Bože, molim te, učini da svijet bude bolji! Koncentriši se dok to činiš, molim te! Zadnji put si napravio puno grešaka. […]

Moja soba kod kuće, kod roditelja, uvijek je bila tužna i mračna. U toj sobi ko bi boravio duže od 3 dana, obavezno bi postao tužan. Ima tužan pogled kroz prozor, ima zidove tužne boje, tužne tepihe, tužni krevet, tužni ormar, sve je tužno. Ne znam je li tužniji ogromni, čupavi lav što leži ispod prozora ili lampa što tužno svijetli u pod. Čak je i sjajni suncokret otužan. U ovoj sobi (u njoj sam trenutno) tužna muzika se nekako sama nameće. Opet, ja nekako pravo volim svoju tužnu sobu. Znaju proći mjeseci prije nego joj se vratim. I uvijek […]

Kad me ne bari jedan momak, po nekom čudnom zakonu univerzuma, ne bari me nijedan. Ali po još čudnijem zakonu tog istog univerzuma, kad me bari jedan, odjednom me bari i sto jedan. Na Facebook-u obično ne dodajem i ne prihvatam, na listu prijatelja, ljude s kojima nisam barem jednom u životu razgovarala. Imala sam svakoraznih, pa sam se svih kutarisala. Šta mi ima cunjat po profilu neko nako. Helem nejse, nije to poenta. Neku noć dodaje mene dotični E. Samo dvije osobe su nam zajednički „prijatelji“. Ostavim ja njega malo na čekanje, haj’ šta fali, nek se malo pati, […]