Nekategorisano

Na prste jedne ruke mogu se nabrojati blogeri koji i dalje pišu. Pa mislim da bi nam lakše i efikasnije bilo da otvorimo Viber grupu i da se tamo dopisujemo i s vremena na vrijeme da šaljemo jedni drugima postove. I na Viberu možeš da lajkuješ napisano, možeš da komentarišeš pojedinačne komentare, da odgovaraš na njih posebno… sve isto ko na blogu, samo je brže, lakše, nema botova i možeš još da šalješ i slike. A i muziku. Možeš snimati voice, video, sve u real time. Eto, ako nas ukinu ovdje i blog umre, našla sam nam rješenje.

Hodam po 45 minuta i sve to vrijeme provedem sanjareći, (maladaptive) daydreaming što bi rekli englezi, to mi je možda vjerodostojniji opis stanja u kojem budem. Uhvatim samu sebe kako hodam mehanički, s muzikom u ušima, bez previše osjećaja za okolinu oko mene. Znam da to baš i nije pohvalno, ali rekla bih da sam ipak svjesna sebe i auta i ljudi toliko da se sa istima ne sudaram. A s druge strane, tih 45 minuta mi prođe kao 10, jer sam skroz u nekom drugom svijetu u svojoj glavi. Kažu da je to poremećaj, pa eto pretpostavljam da imam […]

Otvorili smo sezonu parkova i igrališta, pa koliko sam im se radovala, toliko me podsjećaju kako me nekulturna i razmažena djeca još nekulturnijih roditelja nerviraju. Priznajem da nisam ljubitelj (tuđe) djece i dok nisam dobila svoju, nisam nikad bila od onih koji se raspekmeze na tuđu djecu. Mogu im odati priznanje da su slatki, pametni, ovakvi ili onakvi, ali ne gubim pamet zbog tuđe djece, čak i ako su bebe u pitanju. Tako je ostalo i danas, svoju djecu i sestrinu volim, ostale mogu i ne primjetiti. Što ne znači npr. da nisam osjetljiva na dječiju patnju, oplačem svaki video […]