Nekategorisano

Potaknuta jednom temom na jednom forumu… Čini mi se da sam već spominjala kako sam kao mala vjerovala da se bebe rađaju na guzu. Bojala sam se, stoga da mi, kada budem htjela imati bebu, ona ne ispadne… znate već kada. Mislila sam da uholože ulaze u uši i da kopaju kanale i da to jako boli. Svakog sam panično ubijala ili sam histerično vrištala kad ih vidim. Jednom su mi rekli da daždevnjaci izlaze poslije kiše i da, ako im staneš na put ili ako te samo vide, vrište tako jako da možeš da oglušiš. Ubrzo nakon te priče […]

Jedna kap prošlosti kanu mi na dlan. Stajala je tako cijelu noć i dan. Jedna kap sudbine s bijelog cvijeta kanu. Vratila mi sjećanja sva u jednom danu. Jedno nebo pruži mi cijeli jedan put. Prošlost nikad nije bila uzalud.

Zanimljiva je ova moja ulica. Jedno vrijeme, skoro svaki dan, čuo se muški glas kako doziva nekog Esada. Haman da se znalo i u koliko sati tačno. I sve se čuje. Osim auta, svaki prolaznik i njihovi komentari. Sinoć ja ušećerila, otvorila prozor i raširila se po krevetu koliko sam duga i široka. Milina bi tonut u snove. Počnem sanjati jednog blogera kako pjeva karaoke kod mene u stanu. Pjeva on ovu pjesmu (hahaha, jesam narcis, sjo :D) na sav glas, ma nit on koga vidi, nit koga čuje. I tako u sred sna počinjem da čujem neko lupanje. I […]