Sve nešto, a ništa

Kad se u gužvi zbivanja ne događa baš ništa, kad je sve privid, a ti živiš iluziju i misliš da znaš nešto, onda je to najbolji pokazatelj nadolazećeg kraja. I kad te jed neka obuzme zbog činjenice da si nemoćan u masi, kao da to nije dovoljno, još i tuga naiđe, duboka i sramotno vidna svima oko tebe, pa bi se samo pokrio šakama po licu jer misliš da te tako ne vide. Pitaš se onda, koliko vrijedi jedna mala istina, koju znaš bolje nego neki drugi, kada je ne smiješ izreći na glas? Koju čuvaš za sebe, a samom […]

Dragi dnevniče…

Osjećam kao da mi nedostaje ogroman rezervoar tople mudrosti, vjerovanje u neko čulo koje ja nemam, a kojim ljudi osjećaju tako duboko da i ne moraju o tome da razgovaraju, niti da to uopšte verbalizuju. Tako bih često, prečesto, voljela da svoju misao i osjećaj mogu staviti u notu. Jer danima moja misao i moj osjećaj zvuče ovako, a ja ne umijem nikako da to izrazim. Kao da će oluja, a ja nisam spremna.