disintegration
Spletom okolnosti imam neku blokadu koja mi ne dozvoljava da pišem, a ni da govorim o onome što me muči. Pokušala sam, nije išlo i onda je jednostavno stalo, samo od sebe. A ništa neću na silu. Ni da pišem na silu, ni da govorim na silu, ni da održavam odnose s ljudima na silu. Svi su dobili ono što su htjeli, nema na čemu. I hvala, dakako. Sve vas volim, svi ste mi isti.
Najlakše je pronaći krivca za svoje nedaće u drugome. To se čini kao jedino pravo rješenje, jer nikad nismo sami krivi za ono što nas je snašlo. To je tako jednostavno. Ako nije sestra, jeste momak, ako nije momak, jeste komšija preko puta, ako nije komšija, možda je ona prijateljica s kojom se nismo čuli tri mjeseca, ali nam se nešto zamjerila, pa je to garant zbog nje. Sigurno je neko od njih nekad, prije stoljeće cijelo, uradio nešto što se sada odražava na nas. I što sam pojela onaj komad torte u 23h, i za to je kriva mama […]