Nekategorisano

U slutnji jedne daleke daljine zaplela se crna kosa. Dočekala rujna jutra, kupala je mlada rosa. Jednog jutra kanu rosa na kose sivu vlas. Pronio se iz daljine slutnjom bolan glas. Ugasi se rujno jutro, a mjesečina po nebu se prosu. Nikad više rosa mlada ne okupa crnu kosu. Raspoloženja: Latika's theme i Yiruma – River flows in you

"Od ljudi se uvijek može nešto naučiti. Čak i onda kada ništa ne govore" – pomislila sam dok sam ispitivački gledala u njegove tamne krugove oko očiju, pitajući se zašto mu je duša umorna. Vrlo rijetko je svoje sagovornike gledao u njihove oči. Kao da se bojao da mu misli čuju. Kao da se bojao istine. A istina boli samo one koji se s njom ne žele suočiti. Raspoloženje: Gibonni – Šta će meni moja dica reć

Jedno jutro, nakon dobrog sna, probude se blizanci u majčinoj utrobi. Rastežući se i sudarajući se u tijesnoj okolini, počnu se prepirati oko toga postoji li ili ne postoji život nakon rođenja. Razgovaraju blizanci u majčinoj utrobi: – Ma daj? Nemoj me zezati da vjeruješ u život poslije rođenja? – Pa, ovaj… Sigurno postoji nešto nakon tog rođenja. Možda smo sada ovdje da se za to pripremimo? – Jesi blesav! Život poslije rođenja? To nema nikakvog smisla. Kako bi to uopšte izgledalo? – Ne znam. Volio bih da bude puno svjetla! I prostranstva – a ne tako tijesno kao ovdje. […]