Nekategorisano

Život možda nije film na platnu, ali sigurno ima svoj soundtrack. Dopunite me. 🙂

Provela sam dva dana u nekom, kao, samopreispitivanju (i sve što sam shvatila jeste da volim jako duge riječi i stalno bi’ ih pisala, kao antisamoupravnosocijalistički, ali za to baš i nemam prilike, osim da ih ovako, kao slučajno, ubacim u tekst i ispadnem pametna), što znači da sam oborila lični rekord u skontavanju ničega. Pametan bi čovjek zaključio da ja nisam pametna ako se nakon samopreispitivanja (divna duga riječ) ne skonta ništa, ali ja sam zapravo došla do zaključka da sam ja sasvim u redu. Da nisam, svašta bih našla što je za risajkl bin. Ovako sam sve (kvalit'no) […]

The past catches up to you, whether you like it or not. It can be a gift or a curse, if you let it. (…) Though I am plagued with a torment of failing again. Failing somebody. But as she thaught me: It's what you do last that counts. Raspoloženje: Yann Tiersen – The piano