Oh, how I wish to go down with the sun…

Ne mogu reći da nije i ranije bilo ovakvih momenata – kada osjećam neko zatišje, kao pred oluju. Koliko god mi se trenutni osjećaj sviđa, bojim se neizvjesnosti koja poslije njega dolazi. U meni neko malo sunce zalazi da bi izašao pun, sivkast mjesec. Opet, u drugu ruku sam prilično uzbuđena i jedva čekam da zaigram na mjesečini. Ne znam da li bih se prije smijala od uzbuđenja ili drhtala od neizvjenosti. Ipak, nije sve ni tako… uzbudljivo, kako zvuči. Na ovaj se osjećaj čovjek nikad ne navikne. U meni se uvijek nešto rađa, nešto malo umire, nešto se krije, […]

How come?

Zašto nikad oni koji trebaju da vide neku (pravu) stvar nikako ne mogu da uoče neku (pravu) stvar? Nego, sve nešto okolo, naokolo, ali nikako drito u sridu. Trebala bi biti neka milicija koja bi ljude usmjeravala da gledaju u prave stvari. Ma zar zbilja ljudi čuju i vide samo ono što žele? Raspoloženje: Galija – Možda sam lud