Djevojka u mojim ustima

Hajde, plači sa mnom niko ne plače kao ja biće ti malo nezgodno uvek mi nabiju prst u oko smeta im zvuk okamenjenih suza dok prave rupe u podu Hajde, plači sa mnom samnom je najlepše plakati biće ti malo … Read more →

Vjerujem da u aktuelnoj frtutmi oko pasa u gradu ovaj post i neće naići na razumijevanje i sažaljenje i nečiju dobru volju, ali vrijedi pokušati. Naime, već dva dana čujem kako u dvorištu jedne napuštene kuće cvile kučići. Prvo na … Read more →

Mogla bih ga gledat kako zvače cijeli dan. Kako pomiče one usne, kako prebacuje žvaku po ustima, kako ih otvara, polako, nesvjestan šta mi to radi, kako pomiče onu savršenu vilicu… Pjesma se nikad ne bi završila. Za one istraumatizirane … Read more →