Čitam na FB kako jedna djevojka piše o tome kako ljudima ne govori da je iz mjesta odakle su joj roditelji i gdje je išla u školu, nego iz mjesta u kojem živi 7 godina i gdje su se za nju desile prve velike, bitne stvari. Odmah sam se pronašla u tom njenom statusu.
Iako, kada me ljudi pitaju odakle sam, kažem da sam iz Doboja (ili ako poznaju tu regiju, još više preciziram), istina je da tamo ne živim više od 10 godina. Više od 10 godina tamo idem svakih mjesec, dva ili više da posjetim roditelje, nisam tamo ni prijavljena, nemam tamo više ni svoju sobu i osim mjesta rođenja na rodnom listu, tamo nema ništa što bi kazalo da ja boravim tamo.
Prije toga, kao i svaka izbjeglica, živjela sam posvuda, ne više od dvije godine u jednom mjestu. Onda su roditelji odlučili da tamo naprave kuću i trebalo mi je puno, puno vremena da to mjesto zavolimo i počnem osjećati domom. Iako je istina da nikad ne bih otišla da mi tamo ne žive roditelji. Osim njih, ništa me ne veže za to mjesto. Ostatak familije je svakako razbacan po nekim drugim selima i gradovima, a prave prijatelje tamo nikad nisam stekla, jer sam srednju školu završila u Maglaju.
U Sarajevu sam stekla prijatelje (koji su, ironično, uglavnom iz drugih gradova BiH), zaljubljivala sam se u Sarajevu, smijala se, plakala, pila, završila fakultet, dobila posao, upoznala ljubav svog života. Na mojoj ličnoj karti piše da sam iz Sarajeva. Ipak, kada me neko pita odakle sam, nikad ne kažem iz Sarajeva. Kao iz neke grižnje savjesti, nametnute od pravih Sarajlija koji nikad neće prihvatiti nas “pridošlice”. Iako, da budem realna, nemam kome da se pravdam, a još manje takvim ljudima koji imaju neke zajebane komplekse.
I šta da ja kažem nekome odakle sam? Čitav život nisam imala svoje mjesto, osim onog na papiru, gdje piše kada i gdje sam rođena, nisam imala svoj pravi dom, osim onog odakle su mi roditelji.
Mislim da će tek u narednih par mjeseci i godina moj stančić u Sarajevu početi da postaje moj pravi dom.
14 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Pa nisu sve Sarajlije iste vjeruj mi ;). Ja sam odrasla na Ilidzi tu sam zavrsila i Osnovnu i Srednju, sve najvce momente tu dozivjela. Tako da sam za Ilidzu srcem vezena. I ako jesam rodjena u Sarajevu, ali vjeruj da i ja kada kazem da sam sa Ilidze odmah me gledaju nesto…
ja bih rekla ih BIH, a kad me pitaju detalje, pitala bih ja njih za koji period života me pitaš…
da, mislim da mogu shvatiti kako se osjećaš… i možda s punim pravom slobodno možeš reći iz Sarajeva…
Sretno ti sa stancicem 🙂
Pa jesi iz Doboja il Maglaja?
Nemaju te tu šta zabrinjavat “Sarajlijice” jer ti što su nabijeni tim kompleksima su isto tako došli odnekle, ili su im roditelji došli, i neka su 😀 Da nam nema vas “pridošlica” Sarajevo bi ostalo kasaba.
Ti si naša Sarajka. I voljela bih i da se osjećaš tako 😀
Poznat mi osjecaj.
Home is where the heart is! 😀
Baš sam o ovome pričala sa prijateljcom koja nije rođena u ovoj državi i koja je usuštini najduži uzastopni period baš u Sarajevu provela :)).
Ja iskreno se ne vežem za gradove mada sam uvijek govorila da sam iz ovog grada koji mi zapravo ništa ne znači i igrom slučaja sam ponovo u njemu. Rođena sam Sarajka i to mi čak piše na ličnoj(a jednom takvom se nikada nisam osjećala :)), ali sam živjela svagdje pomalo i volim ovo svoje selo i Sarajevo(malo veće selo :D) jer sam tu provela jako lijepe trenutke i upoznala jako bitne ljude :)). Bila sam i raseljeno lice, ali, srećom, nisam bila izbjeglica i moj je otac je prvom prilikom se vratio u svoje.
Imala sam sreće i upoznala jako puno Sarajlija koji ni najmanje nisu opterećeni i zbog kojih Sarajevo fakat dobiva na značenju :). Ove druge vrste mi samo simpatične :)).
Smatram se nekako stvorenjem koje bitiše i pripada Svemiru tako da ne ne simpatišem tu prostornu pripadnost, ne govori ona puno toga o tebi ili se možda ipak varam :)).
A ti gdje sviješ gnjizdo sa sebi bitnom osobom je tvoje mjesto :)). Il ijedno od njih :)).
podsjetila si me na jednu drugaricu koja je rođena u Australiji, roditelji su joj iz Brčkog, a u ratu su silom prilika iz Brčkog prešli u Srebrenik, gdje je završila osnovnu školu, u srednjoj školi su se opet vratili u Brčko i onda je nekih 6-7 godina provela u Tuzli na studijima dok se na kraju nije vratila u Australiju i zatvorila krug. Ali ona uvijek kaže više bi volila da mi neko šamar opali nego da me pita odakle sam 😀 😀 😀
Meni je najgore kad me neke pita odakle sam. Ako ne poznaju regiju, kazem doboj, s obzirom da sam rodjena tamo i sva porodica mi je tamo i svi bitni dogadjaji za moju porodicu. Ako poznaju onda preciziram.
Nekom onda kazem da sam iz gracanice, s obzirom da sam isla u skolu tu, ali iz dubine duse prezirem to mjesto.
U svemu tome bila sam, isto kao i ti, u mali milon mjesta, pa u svicarskoj par godina.
Kad se udam govorit cu da sam iz krajine 😛
Carolina, znam da nisu, svjedok sam tome. 🙂
Ali, eto, ne samo u Sarajevo, nego svugdje, ima ljudi s kompleksom niže vrijednosti.
gracia, sviđa mi se takav odg. A slažem se, mislim da si u pravu. 🙂
boemice, stančić je već moj, ono što će se dešavati u njemu u narednom periodu me raduje, ali hvala. 🙂
tramvaj, iz Doboja, Maglaja, Matuzića, Sarajeva… a ako dijete rodim u Beču, npr., biću i i iz Beča.
neuništiva, ti si prava, širokogrudna Sarajka (pun intended :D)
Hvala :*
Senorita, nažalost. 🙂
coffeetogo, e jest vala baš, a moje srce je ovdje. 🙂
littlefoot, lijepo si to rekla, slažem se apsolutno. Mrzim te neke podjele na osnovu rase, vjere, boje kože, mjesta rođenja, ičega, to su samo kompleksi. 🙂
misssalt, hahah, joj jest vala baš, suosjećam. Radije me pitaj kvantnu fiziku, makar ću reći da ne znam, ovako nemam pojma šta da kažem 😀
redsonja, isto tako i ja. Živjela sam tamo do neke 3. godine, ali to je tako kratko i davno, da se i ne broji, no eto, opet taj neki osjećaj pripadnosti i navika valjda 🙂
Anushka, razumijemo se, skroz. 🙂
haha, ja sam rekla kad se udam i rodim dijete, biću Sarajka, pa kome smeta nek se slika 😛
20/38 sam u Sarajevu, znači više od pola. Većinom sam tokom tih 20 godina voljela Sarajevo, ali nisam odavde i baš me briga.
AKo je nekom to bitno, bolje i da se ne susrećemo. Te velike “Sarajlije” (u pravilu prvog ili drugog koljena) su toliki snobovi i imaju kompleks više vrijednosti zbog ovog Sarajeva, koje nije nikakva metropola, nego jedna veća mahala.
To i ja stalno govorim. Razumjela bih da živimo u Berlinu, u najmanju ruku, a da ne pričam o svjetskim metropolama, nego ono se nešto diglo, a dedo mu Bogzna odakle…
Dom je tamo gdje ti je srce. Dom je malo veci pojam od ledenih zidova, vecina ljudi ne veze dom ni za mjesto rodenja, niti za roditeljski dom. Dosta sam citala o nomadskom zivotu, to me zanima jako puno, pa tako ljudi vezu dom za neku stvar. Ako mislis da ti je dom u Sarajevu, neka ti je pun topline i srece. <3