Bože, otvori moje srce!

Dugo nisam shvatala šta znači kada kažu da treba otvoriti srce kad se obraćamo Bogu, te da svaka molitva i riječ Njemu upućena treba da bude od srca, da se srcem osjeća. Pitala sam se, kako ja mogu da učim na arapskom, iskreno i od srca, kada ja ne razumijem šta Mu govorim. Dobro, razumije On, ali ne razumijem ja, pa to automatski nije od srca.
Godinama sam tražila taj pravi način, od srca. Ja se nadam da je On čuo barem neke moje molitve, sigurna sam da jeste.

Ipak, čovjeka najbolje pokrene i trzne, osvijesti neki nemili događaj. Nažalost.
Neku noć čitam nešto, jednu poučnu i lijepu priču, ustvari, pa mi nekako samo od sebe dođe ono "moliti se srcem". I tako ja sjela i pričala Najdražem Bogu fino i iskreno. A sve imam osjećaj da me sluša ko da sjedi sa mnom.
Čini mi se da nema intimnije veze od veze s Bogom. Samo da krene…

11 thoughts on “Bože, otvori moje srce!

  1. MejjaSu, vjerujem da je doživljaj mnogo drugačiji kada se razumije učenje Kur'ana na arapskom. I ne bili zadovoljni, pa to jeste baš lijepo. 🙂

    sunceolujakisa, nažalost, ima. Šteta što lijepe stvari na nas ne utiču tako snažno. Šteta što ljubav ne pokreće onoliko koliko gubitak, strah…

    tratinčice, hvala. 🙂

    Nocturna, e, baš ti hvala i baš mi je drago. 🙂 To me baš obraduje, kad čujem da sam nekog na nešto lijepo podstaknula.
    Hahaha, HVALA. 😀

    Gošćo, pa da, još kad se osjeća da te Bog čuje… divno. 🙂

    Mayo, baš nešto kontam kako rijetki vide tu svjetlost usljed nekih divnih događaja u životu im. Baš tužno…

Komentariši