My eyes grew heavy and my lips they could not speak…
Naleti mi period kad ne mogu da spavam skoro do zore, ali ne zato što mi se ne spava nego ne smijem. Da, ne smijem. Svakakve ružne misli me opsjedaju, spopadnu me neki iracionalni strahovi i onda čekam da se pomoli zora kroz prozor ili moram da ostavim upaljeno svjetlo. Srećom, sve to ne traje dugo, možda par noći. I nije to toliko loše, ne utiče previše na dužinu mog sna ujutro, budim se otprilike u isto vrijeme, ali sam cijeli dan tako umorna, ko pregažena… Baš sam se zaželjela onih jutara kad sam se budila u 8h. Raspoloženje: Ville […]