morgana

Takve kao ona to sebi nikad ne priznaju. Ne zato što toga nisu svjesne, nego zato što je lakše varati druge ako varaš i sebe. Ona sebi nikad neće priznati da se primila kao zaraza, kao dosadan virus i gripa koja ne prolazi, kao krpelj ispod krzna šarplaninca. Kao gladan komarac koji prenosi malariju. I u tome nije bilo ničega lijepog.

Ima na Balkanu jedna zemlja, koja se graniči sama sa sobom. Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada. Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vozovi kasne po redu vožnje. Gdje svi igraju fudbal, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci, rukometu ili odbojci. Gdje svi žure na posao, a niko ne stiže na vrijeme. Gdje osmočasovno radno vrijeme traje dvanaest sati. Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napišu šta god im se naredi. Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo. Gdje su javne nabavke tajne, a državne tajne javne. Gdje […]

… i tu lekciju skoro svakodnevno ponavljam, a to je da nikad ni u što ne možeš biti siguran. Ma šta ljudi pričali, ma o čemu maštali, ma šta radili. Nikad ne možeš biti siguran.