morgana

Dobila sam sigurno 213 upita što ne pišem blog više. I maloprije stiže jedan. Nisam znala da sam toliko voljena. Malo sutra, je l’ de. Pravo da vam kažem, nemam vam šta ni reći. Nije svima vama, de, de. A isto tako mogu vam prijaviti da sam se pravo zaželjela ovog bloga ovdje. Nema kuće do blogera. A i treća stvar, things change. Fuck yea, they do. Tako da… ono, ‘naš. Nisam nikad rekla da sam otišla zanavijek, pa tako je i sad. Samo eto, o ponekim stvarima više ne pišem, jednostavno ih živim. U nastojanju da se sjetim šifre […]

I znam da vrijeme razdvaja svjetove, i minute teške su k'o godine, kao ludi čovjek bez košulje hodam gol i bos kroz zidove.

Više od prijatnog proljetnog dana volim samo predivne, vjetrovite večeri. Kao što je ova noćas. Mogla bih provesti sate ležeći u mraku i osluškujući vjetar koji se poigrava mojim dugim zavjesama. Mističan je i miriše na nered, zvuči kao lišće i lavež pasa i kukice na zavjesama koje pomiče. Zvuči kao automobil niz oronulu ulicu, pripitu djevojku na previsokim štiklama i njene prijatelje omamljene njenim dugim nogama. Miriše na zbunjenu Miljacku, uskovitlanu predugim kišama i na travu u parkovima, na zaljubljene poljupce tinejdžera na klupama, na ljubičice, zumbule i pokoji kontejner da podjseti da nije sve tako romantično. Vjetar u […]