morgana

Razmišljate li ponekad o ljudima koje slučajno srećete, šta rade, gdje žive, s kim žive, kakav život vode? Jesu li usamljeni, sretni, šta ih raduje, koja im je najdraža knjiga ili emisija? Gdje su to danas pošli, jesu se s nekim svađali, jesu dobili platu, da li idu kući da se s nekim raduju ili će zaspati sami? Šta su danas ručali, da li su ručali, jesu li izgubili nekog dragog ili su dobili bebu možda? Pitate li se ikada, dok posmatrate nekog s leđa, u autobusu možda, koje boje su im oči? Kakav osmijeh imaju? Jesu glasni dok pričaju, […]

Sjećam se dana kad sam jedva čekala doći u Sarajevo. Gdje god bih išla, po povratku u Sarajevo srce je raslo, jer sam Sarajevo osjećala svojim domom, iako sam tu došla kao studentica, a moja porodica je bila u drugom mjestu. Od početka ovog ljeta većinu vremena sam provodila ili putujući ili kod roditelja. Znala sam da ću sve rjeđe boraviti u Sarajevu od tada, ali nisam očekivala da će to biti baš ovako. Spletom okolnosti srce me sve više vuklo onoj drugoj kući, roditeljskoj, i sve sam manje svoj stan u Sarajevu nazivala domom. Dolazila sam u par navrata […]

Baš mi bi nešto toplo oko srca kad sam vidjela kako je Vronskoj drago što sam se javila. Dobih poleta baš za ovaj post. Lijepo je kad neko voli da ste tu, makar pisanom riječju. I Lockica mi danas reče da bi neki ljudi voljeli da me češće čitaju. Hvala svima koji tako misle. A mogu da potvrdim sve ono što je Vronska rekla u svom zadnjem postu – nekad smo ovdje dolazili da se družimo, neopterećeni nezrelim glupostima. Jedva smo čekali prokomentarisati ovo što drugi pišu, nestrpljivo iščekivali postove… Jedan od razloga zašto više ne pišem je i taj. […]