morgana

Kaže meni prijateljica večeras kako se divi mojoj neumirućoj nadi. Kontam se ja nešto da ja drugačije i ne bih funkcionisala. Isto maloprije napisah nekome vezano za jednu drugu stvar. Sve što jesam čini me ovakvom osobom. Pretpostavljam da bi samo izmjena jedne od tih osobina od mene načinila potpuno drugu osobu. Pitam se, ko bih bila da nisam vječno zaljubljena u ljubav i ljude? (Ma koliko me nekad izluđivali i ma koliko nekad od njih bježala.) Koga bi mi život donio da nisam paničar i da ne očekujem uvijek najbolje iako se bojim najgoreg? Da li bih znala i […]

Ne mogu pisati o poplavama, ne mogu pisati o boli, o slikama i prizorima koje sam vidjela, o pričama napaćenih ljudi koji su izgubili sve… Imam osjećaj da se nikada neće završiti, i da je vrijeme postalo beskonačno u svom otužnom i, od vrelog zraka, teškom hodu iznad Bosne, kao da nema namjeru da proteče što prije i donese bolje dane i potisne ružna sjećanja tamo negdje gdje se ne vraćamo često. Ne mogu ni početi razmišljati o posljedicama, poludjet ću od svojih misli. Ne mogu pisati ni o ljepotama Engleske, osjećam se kao izdajica što se zadesih tamo kada […]

Biće malo kontradiktorno pisati ovo s obzirom na moj prethodni (cmoljavi) post, a i neobično nakon toliko duge pauze da ponovo nešto tersam, ali se nisam mogla oduprijeti porivu da hinjim i hejtam određene grupe ljudi (tačnije, žena) o kojima sam dobila izražajnu, uokvirenu sliku nakon što sam pročitala jednu kolumnu večeras. Uzimajući, pri tome, u obzir i kako sam došla do kolumne, moj poriv za hejtanjem rastao je proporcinalno navedenim činjenicama. Bojim se da počinjem spadati u grupu žena koje se bliže 30tih, a koje sam nekad svesrdno izrugivala, onako mlada i prpošna, samo zato jer mi se moglo. […]