Prijatelji koji to nisu

Pročitah jutros jedan tekst koji je napisala djevojka koja je prevarila momka. Pisala je o toj prevari kao o nečemu nenamjernom, nečemu što se desilo (kao) slučajno i pokušavala je da od sebe napravi žrtvu. Nervirala sam se sa svakim pročitanim pasusom, jer mi se čini da je autorica jako mlada i naivna. Ubjeđivala je i sebe i svog momka da je dečko s kojim se družila samo prijatelj. Možda je u to u početku i vjerovala. Prije nekoliko godina ja sam napravila sličnu grešku. Kažem grešku, jer sam naivno vjerovala da mogu biti prijateljica sa muškarcem s kojim se […]

Čitajući Selinin post o njenom odlasku u Brisel, nisam mogla da se pomalo ne rastužim i ne sjetim sestre koja je prije dvije godine otišla u Beč. (Sretno, Selina! Znam da će sve biti u redu, ubrzo, jer tako mora. Samo hrabro naprijed! :)) Prije nego što je otišla, nisam se nešto pretjerano uzbuđivala oko toga. Bila sam svjesna da ide, da ostaje dugo, da se nećemo više viđati kao prije (prije toga smo četiri godine nas dvije živjele zajedno, same), ali nisam bila tužna kao roditelji i to me, iskreno, pomalo i zabrinjavalo. Počela sam da sumnjam da nismo […]

“Where does a thought go when it's forgotten?”

Uvijek sam govorila kako najviše volim biti sama sa sobom. Nikad mi nisu bili potrebni ljudi da bih se osjećala sigurno i ispunjeno, jer biti sam i biti usamljen i nije isto. Znala sam biti usamljenija sa pogrešnim ljudima pored sebe. S druge strane, vrlo često, vrlo loše iskorištavam tu svoju samoću. Koliko god volim taj osjećaj spokoja i rahatluka kada ne moram ni s kim da razgovaram, toliko mi moje misli znaju biti najveći neprijatelj i u toj svojoj samoći redovno sam tražila nešto što bi zaglušivalo moje uporne misli. Morala je to biti muzika, film, knjiga, uvijek neka […]