Joey doesn't share food!

Kada je hrana u pitanju, pravo sam škrta. Tačnije, kada je u pitanju hrana s mog tanjira. Zaista ne volim da dijelim hranu, osim ako ja sama ne ponudim i ako više nisam gladna. Iako, čak i nekada kada ponudim, to uradim samo iz kurtoazije, a ne zato što želim da dijelim hranu. Znam da to nije lijepo, ali nije lijepo ni kada te ugrize gladna osoba kojoj uzimaš hranu s tanjira, pa zar nije bolje igrati na sigurno? Priča mi momak sinoć kako mu je trudna kolegica na poslu uzimala hranu s tanjira. On je to pričao u šaljivom […]

Primjetila sam da ljudi svoju ogorčenost i nezadovoljstvo životom vrlo često, drsko i direktno projektuju na druge ljude. Nisam sigurna rade li to namjerno po principu “ako je meni loše, neka bude svima i neka svi to znaju, jer mrzim sretne ljude i odoh im pokvariti dan” ili to čine nesvjesno, s obzirom da im je cijelo biće obuzeto tim negativnim osjećajem i nisu ni u stanju da osjećaju, a samim time i odašilju išta pozitivno i lijepo. Što je tužno, zaista. Treba onda ima strpljenja s takvim ljudima i znati prepoznati odakle dolazi njihov bezobrazluk i naučiti razumjeti da […]

… there were monsters beneath our bed and we were scared until we taught them all to sing, and then we had a laugh instead…

Ovaj post “šta sam, da sam” sam pisala prije 2 godine, ali sam ga i obrisala. Nemam ništa za pametno i inspirativno pisati večeras, a i moje želje nisu iste kao prije 2 godine. Ljuta sam na huligane bez razloga, na krkanluk i seljakluk u glavnom nam gradu, ljuta sam na ljude kojima smeta sve što je tuđe, a da je pri tom ispravno, sretno, lijepo, potaman, pa oni odluče da tako ne bude, jer, eto, može im se. Moraš biti duboko nezadovoljan sobom ili ne biti sav svoj da ti smeta nešto što ti ničim me ometa bivstvovanje. Nejse… […]