A doppelganger

Prije par mjeseci javila mi se neka djevojka na Instagramu, kaže, eto samo onako, da bi mi se javila, jer su joj prijatelji već u nekoliko navrata govorili da liči na mene (kada nalete na moj profil), pa da se i sama u to uvjeri i javi meni. Ja na prvu i nisam vidjela neku naročitu sličnost, možda su oči iste, i ime koje obje nosimo, te isti završen fakultet, ali kada sam njenu sliku pokazala nekim ljudima, rekli su da je sličnost nevjerovatna. Kako je vrijeme odmicalo sve više ljudi se javljalo i njoj, a i meni, ukazujući na […]

Murder of forever

Kada sam bila darkerica (a to je bilo negdje od 15. godine do 21., 22. možda), mislila sam da ću uvijek ostati takva, i uvrijeđeno bih reagovala na komentare da je to samo prolazna faza, jer, zaboga, to je stil života i šta oni znaju o tome. Danas sam mračna samo iznutra (ha ha ha). Nekad sam uživala u tuđoj djeci, mogla sam se igrati s njima satima. Sada je to malo drugačije i ne raduje me da nečijem djetetu budem babysitterka kada mi dođe u goste, a da ne pričam koliko me nervira cika i galama tuđe djece. Kada […]

P.S. I love you

Svako ko me malo bolje zna, zna i koliki sam zaljubljenik u filmsku muziku. John Williams, James Horner, Danny Elfman, John Powell, a naročito Hans Zimmer (moj omiljeni) su neki od kompozitora filmske muzike koje naročito cijenim i volim. Ponekad se toliko unesem u tu muziku da bih za svaku situaciju u svom životu imala već unaprijed odabranu kompoziciju. Soundtrack filma “P.S. I love you” jedan je od rijetkih, ako ne i jedini čija me svaka nota dodirne (ovo baš zvuči patetično) i ako bi moj život imao soundtrack, onda bih voljela da zvuči baš tako. Nije Hans Zimmer, ali […]