morgana

Može li neko da mi objasni fenomen pogrbljene modne blogerke? Mahom sve imaju taj pogrbljen stav, nepravilno držanje tijela, ramena uvučena prema naprijed, kao da vreću cementa nose na leđima. To treba da je seksi? Na temu bezobrazluka i nedostatka kulture – je li toliko $#%&!$% teško sačekati da se prvo IZAĐE iz tramvaja, pa da se onda krene ulaziti jedno preko drugoga? Čovjek bi i zanemario što neće (kada već i čekaju svoj red) da stanu sa strane da ne moraš rukama praviti prolaz kroz gužvu, samo da hoće da sačekaju! Neće tramvaj nigdje otići dok svi ne uđu, […]

Kada mi u polusnu potražiš ruku i ispreplićeš svoje prste s mojima, moj krevet postane moja tvrđava. Kada mi se snen privučeš s leđa i staviš tople ruke na moje hladne bokove, krv mi uzavre i leptiri se probude. Kada te čujem kako dišeš u ulegnuću moga vrata, mir se nadvije iznad mene, noći postanu nježnije i toplije. Kada me gledaš očima šarene boje… postoji li išta draže ispod trepavica mog neba? Kada samo ležiš pored mene i šutiš, dovoljnost tebe iznad svega što mi treba, što nema imena, da te ne dam, da te čuvam…

Sada, kada bih najviše htjela da dam oblik mislima, najviše sam nijema. Fali mi prava riječ, ne precijenjena, ne potcijenjena, nego prava, istinita, da ovo što želim reći ne pobjegne pred napisanim, da ne zvuči patetično, da nije previše, da nije premalo. Ovaj sam se put, stvarno, zaljubila.