Eh, eto…

“… Ja sam jedino sposobna zbrajati život, dok tako prepun ne postane nepodnošljiv, odveć snažan, i raspršujem se u krizama histerije, u milione komadića, zbog prevelike količine života… Prava je patnja živjeti u “unutrašnjosti života”… neko bi me morao učiniti nesvjesnom. Ubiti me. Učiniti me neosjetljivom, nemoćnom. Dijelovi mene morali bi umrijeti, ali ja sam sve dobro zaštitila od umiranja. Moj dnevnik ključa od života, preplavljen je stvarnošću, puca od topline.” – Anaïs Nin

Zini da ti kažem

Zanima me kakav bi osjećaj bio da sam jedna od onih ljudi koji misle da su bitni svima i da su njihovi životi svima zanimljivi. To su oni ljudi koji pričaju o sebi i kada ih ne pitate ništa, i pričaju s takvom slobodom i ushićenjem kao je da to baš ona informacija koja je vama tog dana falila da se sve kockice slože na mjesto. Ja sam vazda imala taj… pa, problem da mislim kako smaram ljude oko sebe pričom o sebi, te sam stalno nastojala da svoje sreće i nesreće skratiti ne bih li, ne daj Bože, koga […]