morgana

Smatram da s pravom imam, gotovo, konstantan osjećaj neprijatnosti kada čujem da mi neko hoda iza leđa. Posebno ako je to muškarac. Još ako (po mojoj slobodnoj procjeni) podsjeća na nekog pervu, imam svako pravo da paničim. A zašto? Pa zato što mi se baš često dešavaju situacije gdje mi neki perverznjaci, slobodnjaci, frikovi i još neke kategorije prilaze, gledaju me dugo, posmatraju me dok hodaju pored mene, okreću se, ubrzavaju kad ja ubrzavam, unose mi se u facu… Možda sam već spominjala jedan od posljednih takvih bliskih susreta creepy vrste, gdje sam primjetila da me lik posmatra u tramvaju, […]

Zimski je period i već je noć, mada možda ne toliko kasno, ali je hladno i pada snijeg. Idem vijugavim putem, okruženim šumom sa svih strana, koja se zlokobno spušta na tu usku stazu. Čini se da joj nema kraja, da će zauvijek tako ići u tamu i da snijeg nikada neće prestati da pada. Nikada neće svanuti. Krijem se iza tatinih beskonačnih nogu. Tako je visok, glava mu je, u snijegom zavejanoj, noći i osjećam se manje izgubljeno dok se stišćem između njega i mame. Dugo očekivana svjetla trepere kroz promrzle grane, a u kući s lijeve strane je […]

Vrijeme je takvo da imam osjećaj da nikad više neće sunce usjati i da nigdje na svijetu ne sija i ne grije i da nikad neće. A onda vidim kako prijateljica sunča gola ramena u Istanbulu, pa i mene obasja nada, jer ako se prepustim tjeskobi i nervozi koja u meni zbog ovog sivila kuha, kao kod nekog okorjelog meteoropate, napraviću haUs*. Znate one ljude koji nešto pogrešno izgovaraju i to tako opušteno kao da je to najispravnija stvar na svijetu? Ja sam znala jednu djevojku koja je za haos govorila haus. I iako je čula mene kako neofirno pokušavam […]