Bezobrazluk sabahom
Znala sam često dobiti kritiku na račun toga što vazda imam slušalice u ušima kada sama izlazim vani. Ali, da nije tako, ja bih bila prisiljena da slušam razne gradske (i one, ne tako gradske) zvukove, pa galamu, psovanje, nerviranje, cičanje, smijanje (posebno ako meni nije do smijanja) i sve ono što me može iznervirati, a mene je prilično lako iznervirati. Tako da, za dobrobit svoju, a Bogme, i tuđu, slušalice u uši i svi veseli. Jutros sam se, zorom ranom, dok se još ni kapci nisu odlijepili, ni meni, a haman ni drugima, zadesila u jednoj prodavnici da sebi […]