Bezobrazluk sabahom

Znala sam često dobiti kritiku na račun toga što vazda imam slušalice u ušima kada sama izlazim vani. Ali, da nije tako, ja bih bila prisiljena da slušam razne gradske (i one, ne tako gradske) zvukove, pa galamu, psovanje, nerviranje, cičanje, smijanje (posebno ako meni nije do smijanja) i sve ono što me može iznervirati, a mene je prilično lako iznervirati. Tako da, za dobrobit svoju, a Bogme, i tuđu, slušalice u uši i svi veseli. Jutros sam se, zorom ranom, dok se još ni kapci nisu odlijepili, ni meni, a haman ni drugima, zadesila u jednoj prodavnici da sebi […]

I'll be there for you, ’cause you're there for me too…

Koliko volim Prijatelje, poznato je i širim narodnim masama. Nije to onako ljubav prema seriji, koju, eto, voliš da pogledaš, moja ljubav je pomalo opsesivna i kada nešto ili nekoga volim, nema srednje vrijednosti. Ili je nikako ili je previše. Tako za sve u životu mogu pronaći paralelu u Prijateljima, a epizode znam napamet, pa moj A. i ja, kada gledamo seriju, simultano ponavljamo dijaloge za njima. To znaju i moje druge koje su mi u subotu organizovale predivnu djevojačku večer. Šlag na tortu bio je dirljiv poklon, scrapbook u kojem su mi napisale pisma, koja su me rasplakala, a […]