morgana

Zimski je period i već je noć, mada možda ne toliko kasno, ali je hladno i pada snijeg. Idem vijugavim putem, okruženim šumom sa svih strana, koja se zlokobno spušta na tu usku stazu. Čini se da joj nema kraja, da će zauvijek tako ići u tamu i da snijeg nikada neće prestati da pada. Nikada neće svanuti. Krijem se iza tatinih beskonačnih nogu. Tako je visok, glava mu je, u snijegom zavejanoj, noći i osjećam se manje izgubljeno dok se stišćem između njega i mame. Dugo očekivana svjetla trepere kroz promrzle grane, a u kući s lijeve strane je […]

Vrijeme je takvo da imam osjećaj da nikad više neće sunce usjati i da nigdje na svijetu ne sija i ne grije i da nikad neće. A onda vidim kako prijateljica sunča gola ramena u Istanbulu, pa i mene obasja nada, jer ako se prepustim tjeskobi i nervozi koja u meni zbog ovog sivila kuha, kao kod nekog okorjelog meteoropate, napraviću haUs*. Znate one ljude koji nešto pogrešno izgovaraju i to tako opušteno kao da je to najispravnija stvar na svijetu? Ja sam znala jednu djevojku koja je za haos govorila haus. I iako je čula mene kako neofirno pokušavam […]

Na poslu gdje, hvala Bogu, još malo radim, nisam stekla neke zavidne poslovne i organizacijske vještine. Teško je to kad se radi u firmi koja ništa ne radi. Ali, zato sam neke svoje karakterne osobine uglancala do savršenstva, a stekla sam i neke nove. Npr., šef mi je pomogao, dajući sebe kao pokusnog kunića, kako da naučim da nekoga ne podnosim iz peta do beskraja. Naučila sam, uz njega i njegove prohtjeve i nemoguće zahtjeve, kako da čeličim strpljenje, kako da sakrijem drhtanje u rukama i cijelom tijelu kada sam primorana da slušam kako se neko na mene dere zbog […]