morgana

Mama je vazda opominjala sestru i mene da se ne tučemo i ne svađamo, jer, jednom kad nas život razdvoji, falićemo jedna drugoj i koristićemo svaku priliku da budemo skupa. Naravno, kao i uvijek, mama je bila u pravu, a to sam najbolje shvatila onog dana kad se sestra odselila u drugu državu, a mene pogled na njenu praznu sobu rasplakao do jecaja. Sada smo jedna drugoj samo gošće i viđamo se svakih 2-3 mjeseca, nekad češće, nekad rjeđe, i sve bih dala da je u nekim trenucima mog života upravo ona mogla biti tu. Niko se iskrenije nije radovao […]

Nije meni strana činjenica da se neki lože isključivo na zauzete/zaručene/udate/oženjene i doživjela sam da mi kažu: “Samo 6 mj/godinu/dvije u vezi? Šta ima veze, nije to ništa.” i sl. i da insistiraju na kafi ili čemu već, ali se opet malo iznenadih kad mi se danas otvoreno poče upucavati lik kojem sam rekla da živim za zaručnikom i da se udajem za dva mjeseca. Kaže: “Pa može jedno piće prije svadbe”. Ja se počela smijati od muke. Bi mi neprijatno i baš me srklet uhvatio kad sam shvatila gdje ta priča vodi, a on tako nonšalantno sve to mene […]

Da mi je da prođe JEDAN, saaamo jedan dan, a da ja ne lupim u nešto. Jedan dan, a da nemam modricu na ruci, nozi, laktu, gluteusu maximusu, nožnom prstu, kapku, kožici između prstiju… imam modrice na nemogućim mjestima. Mene neko pogleda, ja pomodrim. Puhne vjetar, pomodrim. Jedan dan samo da ne jaučem od bolova, da me moj poremećeni centar za ravnotežu ne baca prema ivici stola, kauča ili vrata. Samo jedan…