Love is found in strangers, people that don't mind that everything we had is fading, brought down over time.

"There’s a little truth behind every ‘just kidding’…  a little curiosity behind every ‘just wondering’… a little knowledge behind every ‘I don’t know’… a little emotion behind every ‘I don’t care’…  and a little kick of lie behind the distant eyes of someone saying ‘I don’t love you’."

All that we see or seem is but a dream within a dream.

Čini se, u zadnje vrijeme, kao da se budim u nekom drugom svijetu. Paralelnom univerzumu, možda, gdje sam upoznala drugačiju sebe. Slutim da me vode neke emocije i misli nad kojim nemam kontrolu, a svjesna sam svega što se dešava. Sve je pretjerano. Sve je više od onoga što jeste. Ja sam drugačija i teško se mirim sa samom sobom. Jednom, u osnovnoj školi na času tjelesnog odgoja, sam dobila nagli osjećaj da sam u snu, da sanjam prijatelje oko sebe. Jedva sam čula nastavnika, sve je bilo usporeno i tiše. Baš kao što se viđa na filmovima. Tih nekoliko […]

Još mi nešto naumpade…

Ja ne volim ono izrazito lijepe muškarce. Mislim, volim, lijepo ih je vidjeti, ali su takvi po nekom nepisanom pravilu mamini sinovi i mnogo razmaženi, samosvjesni i stoga, zaključujem, loši po nas žene, jer su i ženskaroši. Više volim one muškarce koji imaju "ono nešto", sa ponekim fizičkim nedostatkom koji nije takav da bi ga činio ružnim, ali ga svakako ne svrstava u neki manekenski tip. Otprilike ovako: Edit: E, ako ovaj Arana ima još neku karakteristiku koja ga čini tako neodoljivim, onda je to njegov glas, onako promukao 😀