Jedan, a može bit da bude i dva

Laže ko kaže da fejsbuk ne služi ničemu. Meni, recimo, služi da me nasmijava. Inače, nisam pravo dugo bila tamo i odem maloprije i pregledam one gluposti svoje u koje sam se učlanjivala, lajkovala (kako mrzim taj izraz!!!), ne, ne, koje su mi se svidjele i tako to. Istina je kad kažu da upravo te grupe u koje se učlanimo ili koje "sviđovamo" govore puno o nama. Kao npr. šta ove grupe govore o meni: Sneaking food into the movie theatre, $3 for a bag of skittles, my ass. Živa istina. Ja uvijek kupujem grickalice za kino svugdje, samo ne […]

It is I, Leclerc!

Ugledavši svjetionik na nekoj od slika koje sam danas gledala, sjetih se kako se ja ustvari pomalo bojim svjetionika. Asociraju me na nešto hladno, daleko, mračno, mrtvo, usamljeno, sablasno. Dakako, to sve navečer, kad su funkcionalni, a onaj svjetioničar sjedi gore sam, ko Zlatokosa na vrh kule, i sluša radio dok vani oluji. Pa onda se pokvari ono svjetlo, a brod se nasuka ili sudari sa stijenom. I onaj vjetar zviždi, a on sam bez žene (žene su nesreća na brodu, pa tako bih ja rekla i u svjetioniku. Možda je i doveo neku, pa mu se ono svjetlo pokvarilo), […]