morgana

Lepršavo ljubičasta je mijenjala samo vanjski izgled. Ispod nje su se ipak nazirale one stare, sive boje dana kada bih se najradije zavukla ispod svog debelog pokrivača i prespavala ga. Blještavu bjelinu snijega dozivam uzalud. Ni svjesna nisam da je već 4. decembar. Prošlo je tako puno vremena; dani su kraći i prolaze brže. Nisam ja bez veze zaključila da sam u prošlom životu bila medvjed. Sve to ima svoju podlogu. I kad dan za danom provodiš u četiri zida, nije baš da postoji ijedna boja, ton ili miris koji mogu znatno promijeniti raspoloženje. Jer, unutra je sivo i ono […]

Svijet je mnogo drugačiji noću. I one stijene, i ono nebo, i put, i drveće, i zrak. Niti jedno umjetno svjetlo ne može dočarati pravu prirodu života danju. Izaziva strahopoštovanje. I shvatiš bolje koliki je Bog. I shvatiš kako si sam, bez obzira na majku, oca, brata, sestru, muža i ostale. Pa opet, ponašamo se kao da nikad umrijeti nećemo i kao da će nam sve biti oprošteno. A šta ako me sutra ne bude? Kako da ispravim greške?