Let's go to Candy mountain, Charlie!

Ovo je jedan od onih naopakih dana. Prvo se nisam naspavala. Budila sam se cijelu noć. Onda kad sam i ustala, žurila sam, jer sam poptuno zaboravila da se moram naći sa kolegicom u određeno vrijeme. Kad sam stigla tamo, opet sam ja čekala (što mene rijetko ko čeka?) i žurila da sve obavim(o) jer sam morala trčati na autobus u 13h. I nije najveća muka što ja žurim i što mi fali vremena. Meni je najveća muka što uvijek, kada negdje žurim, meni se na putu nađu svi penzioneri i golubovi Sarajeva, svi šetači, svi školarci, svi ljudi koji […]