“Nije najgore što sve prolazi, nego što mi ne možemo i ne umijemo da se pomirimo sa tom prostom i neizbježnom činjenicom.”

Zar tako lako, polako je sve uzeti? A šta ako ti ja šapnem sad neke reči koje nikad nisi ti čuo pre, koje te probude i podsete da možda mi po neki put šapnemo sve one reči koje nikad nismo pre govorili hajde spavaj sad možda i nađem te u snu.

Ono si šta slušaš

Ne mogu se tačno sjetiti kako sam se upoznala sa keltskom muzikom, ali onog dana kada jesam moja ljubav prema istoj je samo rasla. Ustvari, draže su mi male varijacije na tu vrstu muzike, sa ambijentalnim odstupanjima, ali suština je ista. Mislim da mi je jedan bivši momak snimio kompilaciju te muzike te stotinu najboljih pjesama filmske muzike, prema kojoj je moja ljubav, također, od tih dana, doživljavala svoj rast. Hans Zimmer i John Williams su za mene postali neprevaziđeni umjetnici svoje vrste. U izvedbi Praške filharmonije sve to zvuči prilično magično, tako da sam tom bivšem momku vrlo zahvalna […]

Grá mo chroí

Dvije-tri svijeće, novogodišnje lampice, mirisni štapići, veliki krevet, puno mekanih jastuka, Erol, Oliver Shanti, Praška filharmonija, Hans Zimmer, Amicelli, Mak Zara i divan osjećaj udobnosti. Fali mi još samo snijeg da pada i da ugođaj bude i bolji nego što jeste da mi popravi dan.